Naša najranija sjećanja koja sežu u doba djetinjstva često nas vraćaju u vrijeme kada smo se bezbrižno igrali s prijateljima, braćom ili sestrama. U vrijeme kada su nam roditelji pjevali uspavanke, a bake pričale priče. 🥰
Ono što smo prvo naučili kao djeca, uglavnom smo naučili kroz igru. Hodati, trčati, skakati, govoriti, grliti, dijeliti stvari s drugima, učilo se kroz igru. Igra lovice, skrivača, preskakanja užeta, igra s pikulama, “Čovječe ne ljuti se”, igranje uloga kada smo bili liječnici, frizeri, kuhari, kada smo glumili mame i tate, sve nam je to pomoglo da odrastemo, da postanemo ljudi kakvi smo danas.
To nije prestalo, mi se i dalje igramo, prenosimo te osjećaje našoj djeci i našu djecu učimo igrati se. Igra ne prestaje nikada pa ni u kasnijoj dobi jer ljudi su smislili zabavu za sve uzraste. Kartanje, kuglanje, bilijar, paintball, rafting…svo vrijeme našega života iskušavamo svoje mogućnosti, svoje granice…igrajući se.
Za većinu djece i ljudi sve je to obična igra kojoj ne pridodaju previše pažnje, ali za djecu s teškoćama u razvoju igra je dio njihovog života kroz koji pokazuju i dokazuju da su isti kao i svi ostali, kroz nju se pokušavaju uklopiti među svoje vršnjake i kroz nju ostvaruju bliski socijalni kontakt s drugima koji je izuzetno bitan za sva bića. 👨👩👧👦#Igra #ODCKDarda
Stoga mi pri projektu “Moja sretna obitelj” pridajemo veliku pažnju igri i u sklopu naše igraonice, u Meci, pomažemo djeci s teškoćama da uz igranje i zabavu odrastu i jednoga dana postanu ono što žele…inženjeri, pravnici, tete u vrtiću…dobri roditelji i odrasli ljudi ispunjeni ljubavlju i brigom za druge. #CrveniKrizDarda #MojaSretnaObitelj💗💝😍
